• Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
Korporacijski identitet i korporacijski imidz

Diplomski.rs se postarao da zadovolji svoje verne posetioce sajta i da ponudi nov servis koji će biti izrada seminarskih radova, diplomskih radova, master radova. Sam servis će biti baziran na popunjavanju upita za seminarski, diplomski ili master rad sa svim  pravilima (smernicama) koje ste dobili od Vaših profesora za pisanje radova. Naši saradnici će Vam ponuditi najrazličitija rešenja Vašeg projektnog zadatka, tako da ćete imati mogućnost da u svakom trenutku pozovete naš servis na sledeći broj:

 

066 / 00-64-52

 

Zašto bi trebalo da koristite baš naše usluge?

Možda ne poznajete dovoljno materiju koju trebate obraditi za Vaše seminarske radove? Ne želite da gubite vreme na skeniranje knjiga, skripta, traženje po Internetu, nego biste posvetili vreme pripremanju odbrane. Ukoliko Vam je potrebna asistencija, davanje smernica, primena metodološkog pristupa analizi teme, naši profesionalci su Vam na usluzi.

Uverite se i vidite razliku između profesionalne obrade teme za Vaše seminarske, diplomske i master radove i drugih servisa koji se nude na Internetu.

Velikodušno nagrađujemo povratne kupce naših usluga, jer nam ukazuju poverenje koje ne može da se izgradi bez Vas. Dozvolite da Vas uverimo zašto su naši radovi unikati, najbolji i visoko ocenjeni.

Garancija našeg kvaliteta je veliki broj studenata i učenika koji nam je ukazao poverenje i stvara mogućnost za naše postojanje. Tim diplomski.rs je skoro nastao i nije lider, nema tradiciju, ali ima garanciju kvaliteta i maksimalan procenat zadovoljnih kupaca. Zato se odlučite za nas.


 

Korporacijski identitet i korporacijski imidz

UVOD
    “Dizajn je otjelotvorenje duha, traženje savršenstva u
    nesavršenom svijetu“
                        Laszlo Moholy Nagy

 Bilo je puno pokušaja razvoja korporacijskog identiteta i pristupa s različitih aspekata. Spominju se pokušaji diferencijacije i izgradnje identiteta, uključujući priručnike o identitetu i ponašanju, još u 19. vijeku u Velikoj Britaniji. Većina autora kao prvi sistemski pristup izgradnji identiteta bilježi početkom 20. vijeka u Njemačkoj.
 Kompanija AEG je početkom vijeka, angažovala “umjetničkog savjetnika” gospodina Bahrensa i pristupila izgradnji identiteta angažirajući cijeli tim stručnjaka. Taj tim je osmislio, zahvaljujući podršci vlasnika i utemeljitelja AEG-a, cijelovit vizuelni identitet, u tada jednoj od najboljih Evropskih kompanija na području elektrotehnike. Osnovna ideja bila je povezati umjetnički lijepo i industrijski praktično u svakom proizvodu i pojavnom obliku djelovanja kompanije. U izgradnju su bile uključene od vizit karte, fonta, logotipa, svjetiljke i turbine do boja uređenja radionica i zgrada uprave. Ovi napori ka konzistentnom i prepoznatljivom sveukupnom dizajnu nisu bili samo hir umjetnički nastrojenog direktora AEG-a, nego su u krajnjoj liniji označavali izraz kvalitete i samopoštovanja kompanije.
Nešto kasnije ovom zadatku se posvetila i kompanija SIEMENS i druge velike kompanije. Posebno intenzivno se pristupilo izgradnji identiteta poslije Drugog svjetskog rata, prije svega u SAD i Velikoj Britaniji, uz angažman konsultanata specijalista za ovo područje.
 Jedan od prvih klasičnih razvoja korporacijskog identiteta izveo je IBM. Počevši od vizije i filozofije kompanije, identitet je razvijan vežući kulturu, dizajn i komunikacije. Ako bi željeli izraziti identitet IBM-a u dvije riječi to bi bilo kvalitet i profesionalizam. IBM-ov uspjeh puno duguje dosljednoj i trajnoj primjeni tih postulata na sva područja djelovanja i sve aspekte organizacije kompanije. Svijest o kvaliteti nije protegnuta samo na proizvode i usluge i klijente, nego također na vlastite zaposlenike i društvo kao cjelinu.  I sad je identitet kompanije IBM prepoznatljiv bez obzira na sve krize, promjene i transformacije u informatičkoj industriji. IBM-ov program korporacijskog identiteta služi kao model od vremena kada je razvijen do današnjih dana, kako za sebe tako i za druge velike kompanije.
 Coca Cola je također primjer razvoja internacionalnog korporacijskog identiteta, usmjerenog na proizvod i pakovanje podržanog odgovarajućom promocijom i propagandom. Na primjer, u medijima nailazimo na jednu od teza “Coca Cola je religija”, što zvuči malo pretjerano, no činjenica je da je Coca Cola vjerojatno najveći brand na svijetu. “Ako popiješ koka kolu ne dobijaš samo piće sa nešto kofeina. Dobijaš stil života, užitak, veselje, energiju, zanos i slobodu”. Kombinujući jedinstven okus, bocu jedinstvena oblika – prepoznatljivu opipom i u mraku, jedinstveni korporacijski dizajn i širom svijeta odlično organizovanu distribuciju - praćenu s ogromnim propagandnim budžetom, Coca Cola je postala simbol zapadne civilizacije s kraja dvadesetog vijeka - “Možeš popiti njen identitet”.
 Kad kompanije počinju djelovati internacionalno, susreću se sa specifičnim situacijama i običajima, različitim od zemlje do zemlje. Radi različitog kulturnog naslijeđa i stepena ekonomskog razvoja, pristup različitim tržištima postaje puno kompleksniji i diferenciraniji. To postavlja i dodatne zahtjeve na prepoznatljiv jedinstveni korporacijski identitet, jer njegova definicija, razvoj i prihvatanje može biti vrlo različito u različitim zemljama. Evropa je poslije Drugog svjetskog rata ekonomski zaostajala radi ratnih razaranja i posljedica rata (naročito Njemačka), pa su tako i značenje i mogućnosti korporacijskog identiteta kao upravljačkog alata moderne korporacije korišteni nešto kasnije, nego u Britaniji i SAD-u. Tek organizacija olimpijskih igara 1972. godine donosi značajan pomak, i unošenje njemačkog korporativnog dizajn stila. Tu je dizajn proizvoda postao nukleus za razvoj identiteta, i on je diktirao vizuelni stil i način komuniciranja.
U velikim trgovačkim društvima jedan od fundamentalnih koraka za sve aktivnosti uvođenja korporacijskog identiteta, bilo je uvođenje vodiča ( manual ) za korporacijski identitet. Kroz pragmatičnu interpretaciju, ti vodiči su već od objavljivanja uticali na stavove i svakodnevne aktivnosti zaposlenih, kao i na dizajn i komunikacije korporacije. Možda najvažnija komponenata programa korporacijskog identiteta je njegova konzistentna primjena, u smislu pažljivo razmotrene i efikasne svjetske podrške i logistike u različitim domicilnim okruženjima.

 U tranzicijskim državama u periodu poslije Drugog svjetskog rata na vlasti je bila komunistička partija i ideologija, pa su u skladu s tim organizovane i država i privreda. Imovina je pretvorena u društvenu, privreda je planom regulisana, kako proizvodnja tako i raspodjela, a konkurencija je svedena na minimum. Između takvih država trgovalo se s kvotama – razmjenom roba, na bazi dogovorenih cijena a plaćanja su obavljana kliringom. Prema kapitalističkom svijetu uglavnom su se izvozile sirovine, energenti i oružje, a uvozili su se proizvodi široke potrošnje i prehrambeni artikli. U takvim okolnostima nije se osjećala potreba za tržišnim instrumentima, alatima niti institucijama pa tako ni za korporacijskim identitetom. Razvoj tržišta u svijetu pratili su akademski krugovi i fakulteti, a rudimenti tržišnog poslovanja vrlo sporo su se implementirali. Radilo se intenzivnije samo na monolitnom identitetu države i njezinih vrijednosti kao i identitetu partijskih kongresa.
Tek od nedavno društva tranzicijskih zemalja postaju svjesna otvorenog tržišta, novog okruženja, novih vrijednosti i potrebe za novim tržnim instrumentima i alatima, pa tako i za korporacijskim identitetom.

KORPORACIJSKI IDENTITET
 Uniforme, zastave i grbovi bile su još u tradicionalnim vremenima, a i sad se koriste kao oznake identiteta. Ovi simboli emitirali su poruku i govorili o njihovom nosiocu ili nosiocima koji pripadaju istom entitetu i djele njegov duh i zajedničku sudbinu. Signalizirali su pripadnost nosioca, s kojim se on poistovjećivao, ili s kojim su ga poistovjećivali, čak i kad to nije htio. Radilo se tu o ontološkom pristupu identitetu i identifikaciji, o simboliziranju ideja i stavova, označavanju teritorija ili načina komuniciranja, o prisutnosti i prepoznavanju.   Kasnije, u modernim vremenima s rastom trgovine, proizvodnje i konačno industrijalizacije, potreba za identitetom i identifikacijom prenijela se i na područja poslovanja.
 Hiperprodukcija proizvoda i usluga, i stalno rastući broj trgovačkih društava, dovela je do potrebe za izraženim korporacijskim identitetom kao i identitetom proizvoda i usluga. Pristup ovom zadatku počeo je sa razvojem dizajna i marketinga, i kreiranju specifičnog vlastitog izraza i pojavnog oblika na tržištu, kako u percepciji kupaca tako i zaposlenih.
 Korporacijski identitet često je bio, a i sada se povezuje s vizuelnom prezentacijom, s logotipom, s novim bojama i memorandumima, ili drugim vidovima vizuelnog oglašavanja, a njegova implementacija i izmjene povlače za sobom velike dodatne probleme i puno troškova. To je shvatljivo kad se ima na umu da čovjek stiče preko 70 % podataka o okolnom svijetu preko čula vida. Nešto kasnije se počela spominjati i kultura trgovačkog društva u kontekstu korporacijskog identiteta, i ona postaje bitna komponenta uspjeha. Treba naglasiti distinkciju između termina imidž trgovačkog društva koji se prije svega odnosi na vanjski utisak o društvu i identiteta trgovačkog društva .
 Termin korporacijski identitet obuhvata sve ono čime korporacija-trgovačko društvo komunicira sa svojim okruženjem i unutar sebe, i čime se razlikuje od drugih društava.
 
 
.
.
.